DOGAĐAJI
šESTO MESTO U POŽAREVCU NA SOFIJI 2019U konkurenciji 28 učenika učenik naše škole Vladimir Krsmanović zauzeo je šesto mesto na republičkom takmičenju u pisanju filozofskih eseja u Požarevcu. Takmičenje je održano 23. marta 2019. godine.
POČASNA DIPLOMA ZA MARTINA TOPIĆA NA MEĐUNARODNOM BALTIC SEA TAKMIČENJU U PISANJU FILOZOFSKIH ESEJA 2018
Iz Finske su nam na dan filozofije 16. 11. 2018. godine stigle radosne vesti o velikom uspehu našeg učenika Martina Topića. |
Školsko takmičenje u pisanju filozofskih eseja 2018/19U konkurenciji pet izuzetnih radova na školskom takmičenju u pisanju filozofskih eseja održanom u subotu 20. 10., a u okviru učešća naše škole na Finskom međunarodnom takmičenju Baltic Sea, u školskoj 2018/19. godine trijumfovao je Vladimir Krsmanović učenik IV10 razreda, koji će nas predstavljati na Srpskoj filozofskoj olimpijadi. Drugo mesto zauzeo je Luka Maslenjak, učenik IV11 razreda. Njihovi radovi takmičiće se na finalnom medjunarodnom takmičenju Baltic Sea u Finskoj. Nadamo se da će imati puno uspeha!
Školsko takmičenje u pisanju filozofskih eseja 2017/18
Na školskom takmičenju u pisanju filozofskih eseja, u okviru učešća naše škole na Finskom međunarodnom takmičenju Baltic See, u školskoj 2017/18. godini pobedio je Martin Topić učenik IV razreda ispred Sonje Jovičić učenice IV-1 razreda u konkurenciji pet učesnika. Izuzetni eseji Martina i Sonje učestvovaće u daljem toku takmičenja u Finskoj. Želimo im puno uspeha! |
Cognitia Libera XII (2017)
Na završnoj manifestaciji Cognitia libera XI u subotu 13. maja u gimnaziji ''Ruđer Bošković'' učestvovalo je dvanaest finalista, zajedno sa našom Sonjom Jovičić. Žiri je za pobednika proglasio učenika Jovana Mihojevića iz Beograda, ne izdvajajući plasman ostalih učesnika. Čestitamo Sonji na veoma zapaženom učešću u finalu ovog takmičenja.
Stručna komisija ovogodišnje smotre radova iz oblasti filozofije i sociologije za finale konkursa Cognitia libera odabrala je radove sledećih učenika:
1. Marta Dragaš, Deseta gimnazija “Mihailo Pupin”, Beograd
2. Filip Grbić, Gimnazija “Sveti Sava”, Beograd
3. Teodora Marković, Filološka gimnazija, Kragujevac
4. Elena Đorđević, Prva kragujevačka gimnazija, Kragujevac
5. Danilo Lalić, Prva niška gimnazija “Stevan Sremac”, Niš
6. Sava Mitrović, Prva niška gimnazija “Stevan Sremac”, Niš
7. Sonja Jovičić, Gimnazija “Jovan Jovanović Zmaj”, Novi Sad
8. Dejan Bogosavljev, Gimnazija “Dušan Vasiljev”, Kikinda
9. Miloš Manojlović, Srednja škola “Branislav Nušić”, Sokobanja
10. Marija Ivanović, Gimnazija “Svetozar Marković”, Surdulica
11. Isidora Kraguljac, Gimnazija Vrnjačka Banja, Vrnjačka Banja
12. Anastasija Žarevac, Zrenjaninska gimnazija, Zrenjanin
Obaveštavamo sve finaliste da će smotra biti održana u subotu 13. maja 2017. godine u Gimnaziji „Ruđer Bošković” (Kneza Višeslava 17, Beograd), sa početkom u 10 časova.
Svi dostavljeni radovi biće objavljeni u zborniku radova.
Za autora najboljeg rada predviđena je vredna nagrada.
Spisak finalista možete videti i na internet prezentaciji Gimnazije „Ruđer Bošković” (www.osboskovic.edu.rs).
Na završnoj manifestaciji Cognitia libera XI u subotu 13. maja u gimnaziji ''Ruđer Bošković'' učestvovalo je dvanaest finalista, zajedno sa našom Sonjom Jovičić. Žiri je za pobednika proglasio učenika Jovana Mihojevića iz Beograda, ne izdvajajući plasman ostalih učesnika. Čestitamo Sonji na veoma zapaženom učešću u finalu ovog takmičenja.
Stručna komisija ovogodišnje smotre radova iz oblasti filozofije i sociologije za finale konkursa Cognitia libera odabrala je radove sledećih učenika:
1. Marta Dragaš, Deseta gimnazija “Mihailo Pupin”, Beograd
2. Filip Grbić, Gimnazija “Sveti Sava”, Beograd
3. Teodora Marković, Filološka gimnazija, Kragujevac
4. Elena Đorđević, Prva kragujevačka gimnazija, Kragujevac
5. Danilo Lalić, Prva niška gimnazija “Stevan Sremac”, Niš
6. Sava Mitrović, Prva niška gimnazija “Stevan Sremac”, Niš
7. Sonja Jovičić, Gimnazija “Jovan Jovanović Zmaj”, Novi Sad
8. Dejan Bogosavljev, Gimnazija “Dušan Vasiljev”, Kikinda
9. Miloš Manojlović, Srednja škola “Branislav Nušić”, Sokobanja
10. Marija Ivanović, Gimnazija “Svetozar Marković”, Surdulica
11. Isidora Kraguljac, Gimnazija Vrnjačka Banja, Vrnjačka Banja
12. Anastasija Žarevac, Zrenjaninska gimnazija, Zrenjanin
Obaveštavamo sve finaliste da će smotra biti održana u subotu 13. maja 2017. godine u Gimnaziji „Ruđer Bošković” (Kneza Višeslava 17, Beograd), sa početkom u 10 časova.
Svi dostavljeni radovi biće objavljeni u zborniku radova.
Za autora najboljeg rada predviđena je vredna nagrada.
Spisak finalista možete videti i na internet prezentaciji Gimnazije „Ruđer Bošković” (www.osboskovic.edu.rs).
Školsko takmičenje u pisanju filozofskih eseja 2017
Na školskom takmičenju u pisanju filozofskih eseja u školskoj 2016/17. godini pobedili su Nenad Vrhovac učenik 2-7 razreda i Sonja Jovičić učenica 3-1 razreda u konkurenciji pet izuzetno talentovanih učenika gimnazije. Takmičenje je održano u subotu 04. 02. 2017. godine, a svečano proglašenje pobednika upriličeno je u četvrtak 09. 02. 2017. godine u svečanoj sali škole.
Naš predstavnik na ovogodišnjem nacionalnom kvalifikacionom takmičenju za Svetsku filozofsku olimpijadu SOFIJI u Požarevcu od 17. do 19. marta, obzirom da je propozicijama takmičenja predviđen samo jedan predstavnik iz svake škole, biće Nenad Vrhovac na osnovu sporazuma koji su učenici sami postigli.
Na školskom takmičenju u pisanju filozofskih eseja u školskoj 2016/17. godini pobedili su Nenad Vrhovac učenik 2-7 razreda i Sonja Jovičić učenica 3-1 razreda u konkurenciji pet izuzetno talentovanih učenika gimnazije. Takmičenje je održano u subotu 04. 02. 2017. godine, a svečano proglašenje pobednika upriličeno je u četvrtak 09. 02. 2017. godine u svečanoj sali škole.
Naš predstavnik na ovogodišnjem nacionalnom kvalifikacionom takmičenju za Svetsku filozofsku olimpijadu SOFIJI u Požarevcu od 17. do 19. marta, obzirom da je propozicijama takmičenja predviđen samo jedan predstavnik iz svake škole, biće Nenad Vrhovac na osnovu sporazuma koji su učenici sami postigli.
Cognitia Libera XI (2016)
Na završnoj manifestaciji Cognitia libera XI u subotu 23. aprila u gimnaziji ''Ruđer Bošković'' učestvovalo je deset finalista, uključujući i našeg Nenada Vrhovca. Žiri je za pobednika proglasio učenicu Anicu Glavčić iz Vrnjačke Banje, ne izdvajajući plasman ostalih učesnika. Čestitamo Nenadu na zapaženom učešću u finalu ovog takmičenja.
Ovo su zanični rezultati takmičenja Cognitia Libera XI o finalistima takmičenja među kojima se nalazi i naš Nenad Vrhovac, učenik društrvenog odeljenja prvog razreda.
05. Apr 2016.Stručna komisija ovogodišnje smotre radova iz oblasti filozofije i sociologije za finale konkursa Cognitia libera odabrala je radove sledećih učenika:
1. Aleksandar Jerkov, Ekonomsko-trgovinska škola, Bečej
2. Dušan Milić, Deveta gimnazija “Mihailo Petrović Alas”, Beograd
3. Nevena Marjanović, Druga kragujevačka gimnazija, Kragujevac
4. Dejan Bogosavljev, Gimnazija “Dušan Vasiljev”, Kikinda
5. Isidora Spasić, Gimnazija “Svetozar Marković”, Niš
6. Nenad Vrhovac, Gimnazija “Jovan Jovanović Zmaj”, Novi Sad
7. Jovana Ubavkić, Požarevačka gimnazija, Požarevac
8. Sara Krnjajić, Mitrovačka gimnazija, Sremska Mitrovica
9. Tijana Stanojević, Gimnazija “Svetozar Marković”, Surdulica
10. Anica Glavčić, Gimnazija Vrnjačka Banja, Vrnjačka Banja
11. Anastasija Žarevac, Zrenjaninska gimnazija, Zrenjanin
Obaveštavamo sve finaliste da će smotra biti održana u subotu 23. aprila 2016. godine u Gimnaziji „Ruđer Bošković” (Kneza Višeslava 17, Beograd), sa početkom u 11 časova.
Svi dostavljeni radovi biće objavljeni u zborniku radova.
Za autora najboljeg rada predviđena je vredna nagrada.
Ovo su zanični rezultati takmičenja Cognitia Libera XI o finalistima takmičenja među kojima se nalazi i naš Nenad Vrhovac, učenik društrvenog odeljenja prvog razreda.
05. Apr 2016.Stručna komisija ovogodišnje smotre radova iz oblasti filozofije i sociologije za finale konkursa Cognitia libera odabrala je radove sledećih učenika:
1. Aleksandar Jerkov, Ekonomsko-trgovinska škola, Bečej
2. Dušan Milić, Deveta gimnazija “Mihailo Petrović Alas”, Beograd
3. Nevena Marjanović, Druga kragujevačka gimnazija, Kragujevac
4. Dejan Bogosavljev, Gimnazija “Dušan Vasiljev”, Kikinda
5. Isidora Spasić, Gimnazija “Svetozar Marković”, Niš
6. Nenad Vrhovac, Gimnazija “Jovan Jovanović Zmaj”, Novi Sad
7. Jovana Ubavkić, Požarevačka gimnazija, Požarevac
8. Sara Krnjajić, Mitrovačka gimnazija, Sremska Mitrovica
9. Tijana Stanojević, Gimnazija “Svetozar Marković”, Surdulica
10. Anica Glavčić, Gimnazija Vrnjačka Banja, Vrnjačka Banja
11. Anastasija Žarevac, Zrenjaninska gimnazija, Zrenjanin
Obaveštavamo sve finaliste da će smotra biti održana u subotu 23. aprila 2016. godine u Gimnaziji „Ruđer Bošković” (Kneza Višeslava 17, Beograd), sa početkom u 11 časova.
Svi dostavljeni radovi biće objavljeni u zborniku radova.
Za autora najboljeg rada predviđena je vredna nagrada.
Srpska filozofska olimpijada 2016
Naša predstavnica na ovogodišnjoj Srpskoj filozofskoj olimpijadi u Požarevcu učenica drugog razreda Sonja Jovićić osvojila je prvo mesto u konkurenciji sedamnaest učenika, mahom maturanata iz cele Srbije. Na drugom mestu nalazi se učenik iz Kikinde.
Njih dvoje predstavljaće Srbiju na Svetskoj filozofskoj olimpijadi u Belgiji od 12. do 15. maja ove godine.
Njih dvoje predstavljaće Srbiju na Svetskoj filozofskoj olimpijadi u Belgiji od 12. do 15. maja ove godine.
Možete pročitati Sonjin pobednički esej iz Požarevca.
Aristotel Topic 1. Whatever you do,whenever you think and analyze,can you surpass the fact that you are clueless?Oscar Wilde once said:”I am not young enough to know everything”.Does knowledge and ignorance come and go with age or is it the matter of mankind? First,what is the nature of knowledge and ignorance?Where and if they meet,do they collide?Knowledge is like paper in a binder;sits on the shelve,waiting to be picked up and looked at.Isn’t it in all those scary,dusty books that a few pick up from time to time?Isn’t it prone to injuries such as ripping,tearing appart and finally,so easy to loose?Doesn’t it get so dusty and unrecognisable after some time?Obviously that depeds on the quality of the paper,or the quality of our learning,and also it depends on glue that was used to join pages just as all of the tiny neurons and their synapses did with our notions.Modern psychology tells us that capacity of our brain is infinite,and it suggests that we can take up as many knowledge as we like-no boundaries whatsoever…But there are other experts that study the very process of forgeting,and one of their theories says that biochemical reactions that occur in our brain while learning simply wipe off previous knowledge,silently and with no alarm.As a human being, I feel obliged to think that my knowledge is mere and I know about many limits and obstacles.Now, can we believe in empirism,because if I did,I would love to see a creature whose knowledge is based on nothing but earthly,and who learned restricted,able only to process but never to create;I must refute the one who can’t imagine,who is not creative inside his mind because ideas in his mind are brought to him by senses only.Haven’t you always knew some things,and don’t tell me déjà vu is nothing but an early sign of scisophrenia!And,if we grew so dependent on our senses,how come we create?Isn’t thinking a symbolic activity that includes replacing what we know with something that we don’t, and doesn’t meditative direction take you to many places,and some of them,you must admit,you thought of for the first time,and while walking through some of those,you left small traces like pieces of bread behind you so that you knew how to come back to reality or to the prime thought? And,just like in a legend,some ugly birds will come and eat your traces and you will be nearly lost for some time;but,the next time you walk in unknown thoughtful direction,you will leave heavier traces.Those traces will look like hard rocks compared to the earlier,and maybe you won’t forget as quickly where you’ve come from,where you’re going-i.e. what you’re thinking about.But,there is no question whether or not our knowledge is finite.Everything that we’ve learnt in this life is forgettable,but some things we will never forget.Those things are not quite like the books sitting in a library-those are not called knowledge-those are learnt somewhere else.They resemble dust particles flying in the air,confusing and mixed up.But,they are not orderless.Think of them as if they were connected by a spider web.Those who think they know much are the most ignorant of all-they will rarelly believe in the ancient idea of a net connecting our superior,ever-changing mid-lifes knowledge we see after we die or just before we are born,the idea that occurs b.c.e.Haven’t we just recently created such web,our dearest network?Aren’t we running from the thought that there is something else,aren’t we afraid of the obscur and nocturno in ourselves? Why do we feel such connection to ancient philosophies,why do we even read Plato and Aristotle now that we have our net,our web? You see,the more we evolve,the more we step away from our roots,the more we ignore and overlook.Our ignorance really can be infinite.I don’t think we are to blame ourselves-human is an animal,and animals get tired and sick.In order to prevent that,to save us from our dust particles and the very process of tought,we have our defense mehanisms,or mechanisms of defense.Sigmund Freud enjoyed studying them,and he also found selective amnesia very interesting.Ignorance is human.Human is ignorant,Our nature is repressive,and even if we had our brains fixed and our capacities enlarged,I don’t believe we will ever have a knowledge that is not finite.I say we,but I hope that we are surpassable,exceedable;I often wonder about the Ubermensch .What would his knowledge or experience look like? What kind of a physical brain and a heart he would have ,and would he be ignorant to knowledge? Could his knowledge be infinite? I guess we’ll never know. You see,we’re armed with ignorance on every step of the way.It is our shield.And what if we started learning all the time? Would that make us more successful,or will that make us exceed our kind?I don’t think so. Should we believe in understanding and conceptualising,in strategy and sly action?Would playing smart make us receive infinite knowledge?And so,what if some of us finally get our infinite knowledge?Would we then be satisfied with the world,with ourselves?And then,if that gives us any satisfaction,where do we go from there?Our bow and arrow of progress will dissapear,what would we wish for then?I always wondered,what it must be like to see things more clearly and deeply;aren’t you scared for the one that first sees the world the way it is?Would he become so depressed and decide to take his life?We don’t know that yet. Science is progressing, Back than when Karl Popper stated his opinion, it was every ten years.Now,it is literally every day;soon,I expect it to be every hour.There is much to learn,and even more to be ignorant about;probably now more than ever. What if we start to believe in nothing but a statement that we don’t know a thing? I don’t think that’s possible.”The more we learn about the world,and the deeper our learning,the more conscious,clear and well-defined will be our knowledge of what we do not know,our knowledge of our ignorance”. Imagine diving into the ocean.Deep blue sea gets only shallower,pressure rises and you must be strong to swim trough the end.You finally reach prickly sea bottom,but there,you see a deep trench suggesting the lava within.You ‘ve might explored the sea,but that is trivial.There is this whole another world you will never visit…What if we start to methodically doubt our knowledge?I think we would come to conclusion that we know a few things.First and the easiest would be to refute our senses.Earlier on,I said that no knowledge rests firmly on senses only;I now say that we know about ourselves not trough senses,but trough deep tought we gave to human body.If we name (I don’t dare to say know) things that we’re made of,atoms,particles,I guess we’ve either learned something or were deceived.Likewise,if we think about universe,outter space and planets we’ve never been to,but have sent numerous satelites and voyagers to,who can prove to me that we know less about those rocks than about ourselves?All we know for sure is to give names.This two-sentence statement must be a rarity-it offers philosophic view on life that can hardly be refuted,like a strong foundation that a curved house has been standing on for so long.Let’s drop Descartes for a while,and look at the other part of the statement: “The main source of our ignorance lies in the fact that our knowledge can only be finite,while our ignorance must necessarily be infinite”.Unlike in general case, relationship between knowledge and ignorance maybe needs to be phenomenologicaly analysed. Ignorance is infinite because it is spontaneous (we use it like it was continuation of our arms) and onedimensional-all of the ignorances are alike.Knowledge is much more unique than ignorance-ignorance involves not only itself,but also knowledge.Knowledge is more like a piece,made out of pieces.Some turn to finite,and some turn to infinite.That is because some are afraid,and some are not.Socrates was never scared (Tough no statement is worth dying for).Should a philosopher be brave and face the fact that he doesn’t know a thing about the world because of his ignorance,which is a bit reckless,or should he be idealistic and stay sane?Doesn’t it bother you,ever,whenever you think,write,talk or play that whatever conclusion you make ends with “All I know is I’m ignorant?” Are you going to hide from the truth in a lab measuring dust and liquid on the tip of the spoon and reassuring yourself “I have a goal,I am going to figure this out,I am reaching for the ultimate truth and I’m almost there” or you’re going to accept this statement early on and create relieved of the burdon,easily,you’ll let your ideas slip like butterflies from the tip of your tongue and you will sing knowledge,but nothing will ever matter because of most of you is ignorant?Finally,someone once said:”Not all those who wander are lost”,but that brings another question:should we seek the essential truth of knowledge deep inside,or is it a form that a knowledge takes? Many difficult topics spin around the same.The statement that Karl Popper made could seem like a bit pesimistic viewpoint,but to know yourself and to strive trough life so close to the truth,possibly hand in hand with it,is priceless. Školsko takmičenje u pisanju filozofskih eseja 2016Pobednici školskog takmičenja u pisanju filozofskih eseja u školskoj 2015/16. godini, u konkureniciji pet izuzetno talentovanih učenika od prvog do četvrtog razreda gimnazije, su prvoplasirani Srđan Hromiš učenik IV 5 razreda i drugoplasirana Sonja Jovičić učenica II 1 razreda. Takmičenje je održano u subotu 30. 01. 2016. godine. Prema probitnoj inofrmaciji, njih dvoje trebalo je da predstavljaju našu školu ovog proleća na nacionalnim kvalifikacijama za Svetsku filozofsku olimpijadu. Međutim, kako je došlo do smanjivanja delegacija škola, zbog tehničkih mogućnosti organizacije takmičenja, na ovogodišnjoj SOFIJI u Požarevcu, a prema dogovoru naših učenika, nastupiće Sonja Jovičić. Možete pročitati pobednički esej sa školskog takmičenja. “A legally unrestricted majority rule, that is, democracy without a constitution, can be very formidable in the suppression of the rights of minorities and very effective in the suffocation of dissent without any use of violence”. – Hannah Arendt, On Violence (1970) Демократија. Ова реч нам тако дивно одзвања у ушима сваки пут када је чујемо, барем неколико пута свакога дана. Тековина античког грчког полиса Атине је идеал савршеног државног и друштвеног поретка модерног доба. Намеће се питање – како то да је баш демократско државно уређење постало узор сваке модерне државе? Владавина народа. Да ли може, а још важније, да ли сме сваки човек да одлучује о свим битним питањима једне државе? Ниче нас ући да је истина само ствар прећутног консензуса око којег су се људи морали сложити, да не би живели у константном хаосу лажи. Управо сам појам демократије можемо посматрати као ствар људског договора о стварању система у оквиру којег ће они моћи живети. Иако старогрћки полиси нису прве организоване државе, у њима се несумњиво родила идеја демократије – владавине народа. Међутим, битно се разликује значење ове речи тада и сада. Ако се сетимо, ни тада демократија није подразумевала владавину сваког становника полиса. Право гласа и одлучивања имали су мушкарци старији од тридесет година. Ми данас жживимо у привиду демократије. Чини нам се да поседујемо право на одлуке, али заправо, ми имамо право да своје право одлучивања ставимо у туђе руке. Демократија представља утопијску идеју, поготово у данашњим околностима. Она је функционисала у полисима који нису били државе са вишемилионским становништвом. Демократија сама себе подрива у својој суштини – давање свих права апсолутно свима, дозвољавање апсолутних слобода несумњиво води у анархију. Долазимо до одговора на питање: „Зашто је ово општеприхваћен државни систем данашњице?“ Демократско државно уређење је савршено плодно тле за развој капитализма и неконтролисано похлепно богаћење привредне и политичке елите, док насупрот њих стоји вечито обесправљени демос који се задовољава илузијом о загарантованим грађанским правима и слободама. Важно је знати да демократија даје једнака права свима, па тако и власти. Власт можда не увек легално, али свакако по њеном схватању легитимно може да врши цензуру, репресију, да шпијунира и контролише грађане. Није ли то онда нека врста модерног тоталитаризма? Ово стање потпуне страховладе нас неописиво подсећа на Орвелов роман „1984“. Тај исти демос се у страху аутоцензурише и апатично укида сваку могућност за променама или револуцијом. Либерални капитализам је створио систем „урбане џунгле“ у којој влада правило „поједи или буди поједен“. Са таквим предумишљајем, народ никако не представља обједињену целину, већ скуп индивидуалаца који газе све пред собом зарад остваривања циља. По Хераклиту, свет је устројем по принципу сталног сукоба – тај сукоб се може видети у односу власти и народа. Власт би требало да имају они најспособнији у једној држави, што у пракси није случај, и народ се природно буни против власти. А како се буни? Користећи се том истом загарантованом слободом говора, мисли и деловања, а заправо играјући по правилима које је власт успоставила и суштински не мењајући ништа. Тако долазимо до закључка да демократија сама себе гуши, негирајући сврху због које је настала. Дакле, у модерном капиталистичком демократском друштву, више нико не помишља на промене, већ животари у „самом врху“ цивилизацијског достигнућа. Ако је човек изабрао овај систем као савршен, знајући да је фаличан, шта нам је чинити? Истина је да све људске творевине имају мане. Ако бисмо покушали да успоставимо Спинозину „државу потпуне рационалности“, да ли бисмо успели? Самим тим што човек није само рационално биће, већ и духовно, тај подухват је немогућ. Питање о модусу људског живљења на истом је нивоу са питањем о пореклу зла. Њиме су се бавили сви људи током историје и нико није успео да дође до јединствене истине. Дошли смо само до решења да изаберемо најмање зло од свих могућих. Ако хришћанску идеју Царства Небеског посматрамо као идеју апсолутног савршенства, онда би успостављање таквог царства на земљи био одговор. Остаје питање: „Како то урадити?“ Срђан Хромиш IV5 Veče besedništva i eseja
U svečanoj sali gimnazije u sredu 29. aprila 2015. godine održano je veče besedništva i filozofskih eseja u zajedničkoj organizaciji filozofskog kluba Jovine i retoričke sekcije. Tom prilikom zainteresovanoj publici, učenicima škole i profesorima, predstavilo se svojim besedama i esejima desetak učenika.
|
Srpska filozofska olimpijada 2015
U Požarevcu je od 20. do 22 marta 2015. godine održana 5. srpska filozofska olimpijada, takmičenje u pisanju filozofskih eseja na engleskom jeziku, na kojem nas je predstavila Divna Stojanov, učenica IV-5 razreda. U konkurenciji 30 učesnika iz različitih škola širom Srbije Divna Stojanov je imala zapažen rad, zauzela je šesto mesto u finalnom delu takmičenja.
|
Na školskom takmičenju u pisanju filozofskih eseja ubedljivo je pobedila učenica IV-5 razreda Divna Stojanov sa maksimalnim brojem poena. Takmičenje je održano u subotu 28. 03. 2015. godine i na njemu je učestvovalo petnaest učenika od prvog do četvrtog razreda gimnazije. Pohvaljujemo sve učesnike na velikom trudu i izuzetno lepim radovima.
Pobednica takmičenja predstavljaće našu školu na republičkom takmičenju u pisanju filozofskih eseja 21. 03. u Požarevcu. Osim, toga u planu je da se krajem marta održi zajedničko veče besedništva i filozofskog kluba, gde će učenici gimnazije imati priliku da čuju neke od najboljih eseja sa školskog takmičenja.
Pobednica takmičenja predstavljaće našu školu na republičkom takmičenju u pisanju filozofskih eseja 21. 03. u Požarevcu. Osim, toga u planu je da se krajem marta održi zajedničko veče besedništva i filozofskog kluba, gde će učenici gimnazije imati priliku da čuju neke od najboljih eseja sa školskog takmičenja.
Must a work of art be beautiful in order to be a work of art,or may a work of art be ugly as well?If the later is possible,why should we take interest in it?
U moru rumenih,mirisnih i uspravnih kamelija,pojavi se jedna povijena i dosadna.Dosadna kamelija beše delo,a ostale behu umetnička dela.Naime,ove rumene behu lepe,a ona nejaka beše obična…Dozvolimo a priori leptiru da obrazloži istinitost i opravdanje prethodnih tvrdnji:
„Šta je lepo?Ili relevantnije,koje su osobine lepog?Lepo je plodno osećajem,i obavezno prefinjeno,bilo ono kosmos ili haos;lepo ne pripada,ono obmanjuje,potkrada i zavodi posmatrača.Lepo je besmisleno,i odmara dušu dok telo ustreptalo od nervoznih pokušaja da objasni prirodu lepog kopni.To su sve uticaji lepog na posmatrača,jer lepo je besmislenije samo od sebe samo onda kada nema posmatrača,i u osnovi definicije lepog je-posmatrač.
Šta je delo,a šta umetničko delo?Poređenjem ćemo doći do najkorisnijeg zaključka po obe strane.
Obaveze dela i umetničkog dela nisu iste.Delo ima obavezu da postoji,to jest delo gotovo da i nema obavezu ni prema kome-ono je načinjeno,posledice zavise od posmatrača,i to je to,dok umetničko delo ima par ozbiljnijih obaveza…Poput dame koja uvek ima obavezu da ostane tajanstvena,ili dana koji ima obavezu da preda stražu noći,konstantna zanimacija,obaveza i žudnja umetničkog dela,naravno,pored te da postoji,jeste da bude lepo.Ukoliko nije lepo,onda nije umetničko,a nije ni neko delo-samo je trećina svakog.Sve što je lepo ne mora biti delo,niti delo mora biti lepo,ali ako govorimo o delu umetničkom,ono mora biti lepo,šarmantno i poželjno.
Nastavimo sa bilansom dela i umetničkog dela.Kako mi Oskar Vajld jednom reče: „Nema ničega beskorisnijeg od umetnosti,niti ičega dobrog ili lošeg u umetničkom delu” ,njenom štićeniku.Dakle,apsurdno bi bilo govoriti o tome koje je „bolje” ili „lošije” od dela i dela umetničkog,ali definitivno ima nešto razlike u tvorcu jednog i drugog.Tvorac svakodnevnog dela može biti bespomoćni neotesanko,čovek koga ima svugde u okruženju,takozvani „dosadni čovek”,dok tvorac umetničkog dela mora biti snen,pomalo patetičan i nadasve šarmantan.Zaključak je taj da je delo svakodnevno i delimično nam govori o tvorcu,može biti brutalno ili beznačajno(kakva je većina).Delo je mnogo puta i vulgarno.Umetničko delo je lepo,a stoga i prefinjeno,de facto nije štivo za svakoga i često je vrlo romantično i poetično;ali,smatram i ostajem pri mišljenju da je delo umetničko,u osnovi,celo i svo lepo,ono to mora biti po svaku cenu i to je jedno njegovo neizbežno,jedno i jedino.
Sad,kako bih se uverio da sam vas ubedio u Moju uvaženu misao,probajmo da se iskušamo.Zamislimo ružno delo zajedno,pa pokušajmo da ga prozovemo umetničkim delo.Dakle,pred sobom vidimo vulgarnost i prostotu načinjenu ljudskom rukom,na primer,u vidu slike.Tu sliku žalimo zajedno,kao i vreme utrošeno od strane autora koji ju je morao stvoriti.Ah!Ah!To delo niti je kosmos,niti je haos,niti nam se ne usprotstavlja,niti je beskorisno.Dakle,u jednom dahu smo otpisali tri važne crte dela umetničkog.Ali,ima još nade.Da li to delo,na bilo koji način,ukoliko se odista i iskreno potrudimo i damo sve od sebe,možemo da razumemo? Možemo li da saosećamo?Ima li i tračak nade da sa tim delom,jednog dana,kao najbeskorisnija,najpatetičnija I očajna bića korespondiramo, i poželimo ga kao deo naše životne filosofije?Ne?Čak ni nakon metempsihoze u tog konkretnog žutog mrava na ramu slike što joj je najbliži i najsrodniji?U redu onda,ukoliko je odgovor na poslednje pitanje negativan,to definitivno mora biti ne.
Upravo smo se igrali spoznajom umetničkog dela,i diferencijacijom dotičnog u odnosu na vulgarno delo.Prethodni postupak biće podesan onda,kada(i ako) niste sigurni da li gledate u delo ili delo umetničko,takoreći da li su ispred vas sveže,rosom umivene kamelije što vas zavode mirisnim prahom,ili pak one isuviše proste da bi bile drage.
Umetničko delo treba biti lepo,ali ima jedna stavka važnija od lepote.Delo je za karakter i tog karaktera poimanje umetničko samo onda kada ga karakter razume i saoseća sa njim.To jeste uslov od najveće važnosti.Ukoliko saosećate,potrudite se da to delo bude u vašim očima najlepša kamelija u vrtu,odnosno da izvršava onu jednu I jedinu obavezu orijentisanu ka Vama-posmatraču-da bude lepo,kao što je dama tajanstvena ili je dan odan noći.Delo umetničko mora biti lepo Vama ukoliko ste ga već prihvatili,zdravo za gotovo uzeli kao takvo,Vi,blaženi posmatraču,i ni u kom drugom slučaju”.
Tako reče leptir,pokloni se,pa odleti.
Jovičić Sonja, učenica prvog razreda
U moru rumenih,mirisnih i uspravnih kamelija,pojavi se jedna povijena i dosadna.Dosadna kamelija beše delo,a ostale behu umetnička dela.Naime,ove rumene behu lepe,a ona nejaka beše obična…Dozvolimo a priori leptiru da obrazloži istinitost i opravdanje prethodnih tvrdnji:
„Šta je lepo?Ili relevantnije,koje su osobine lepog?Lepo je plodno osećajem,i obavezno prefinjeno,bilo ono kosmos ili haos;lepo ne pripada,ono obmanjuje,potkrada i zavodi posmatrača.Lepo je besmisleno,i odmara dušu dok telo ustreptalo od nervoznih pokušaja da objasni prirodu lepog kopni.To su sve uticaji lepog na posmatrača,jer lepo je besmislenije samo od sebe samo onda kada nema posmatrača,i u osnovi definicije lepog je-posmatrač.
Šta je delo,a šta umetničko delo?Poređenjem ćemo doći do najkorisnijeg zaključka po obe strane.
Obaveze dela i umetničkog dela nisu iste.Delo ima obavezu da postoji,to jest delo gotovo da i nema obavezu ni prema kome-ono je načinjeno,posledice zavise od posmatrača,i to je to,dok umetničko delo ima par ozbiljnijih obaveza…Poput dame koja uvek ima obavezu da ostane tajanstvena,ili dana koji ima obavezu da preda stražu noći,konstantna zanimacija,obaveza i žudnja umetničkog dela,naravno,pored te da postoji,jeste da bude lepo.Ukoliko nije lepo,onda nije umetničko,a nije ni neko delo-samo je trećina svakog.Sve što je lepo ne mora biti delo,niti delo mora biti lepo,ali ako govorimo o delu umetničkom,ono mora biti lepo,šarmantno i poželjno.
Nastavimo sa bilansom dela i umetničkog dela.Kako mi Oskar Vajld jednom reče: „Nema ničega beskorisnijeg od umetnosti,niti ičega dobrog ili lošeg u umetničkom delu” ,njenom štićeniku.Dakle,apsurdno bi bilo govoriti o tome koje je „bolje” ili „lošije” od dela i dela umetničkog,ali definitivno ima nešto razlike u tvorcu jednog i drugog.Tvorac svakodnevnog dela može biti bespomoćni neotesanko,čovek koga ima svugde u okruženju,takozvani „dosadni čovek”,dok tvorac umetničkog dela mora biti snen,pomalo patetičan i nadasve šarmantan.Zaključak je taj da je delo svakodnevno i delimično nam govori o tvorcu,može biti brutalno ili beznačajno(kakva je većina).Delo je mnogo puta i vulgarno.Umetničko delo je lepo,a stoga i prefinjeno,de facto nije štivo za svakoga i često je vrlo romantično i poetično;ali,smatram i ostajem pri mišljenju da je delo umetničko,u osnovi,celo i svo lepo,ono to mora biti po svaku cenu i to je jedno njegovo neizbežno,jedno i jedino.
Sad,kako bih se uverio da sam vas ubedio u Moju uvaženu misao,probajmo da se iskušamo.Zamislimo ružno delo zajedno,pa pokušajmo da ga prozovemo umetničkim delo.Dakle,pred sobom vidimo vulgarnost i prostotu načinjenu ljudskom rukom,na primer,u vidu slike.Tu sliku žalimo zajedno,kao i vreme utrošeno od strane autora koji ju je morao stvoriti.Ah!Ah!To delo niti je kosmos,niti je haos,niti nam se ne usprotstavlja,niti je beskorisno.Dakle,u jednom dahu smo otpisali tri važne crte dela umetničkog.Ali,ima još nade.Da li to delo,na bilo koji način,ukoliko se odista i iskreno potrudimo i damo sve od sebe,možemo da razumemo? Možemo li da saosećamo?Ima li i tračak nade da sa tim delom,jednog dana,kao najbeskorisnija,najpatetičnija I očajna bića korespondiramo, i poželimo ga kao deo naše životne filosofije?Ne?Čak ni nakon metempsihoze u tog konkretnog žutog mrava na ramu slike što joj je najbliži i najsrodniji?U redu onda,ukoliko je odgovor na poslednje pitanje negativan,to definitivno mora biti ne.
Upravo smo se igrali spoznajom umetničkog dela,i diferencijacijom dotičnog u odnosu na vulgarno delo.Prethodni postupak biće podesan onda,kada(i ako) niste sigurni da li gledate u delo ili delo umetničko,takoreći da li su ispred vas sveže,rosom umivene kamelije što vas zavode mirisnim prahom,ili pak one isuviše proste da bi bile drage.
Umetničko delo treba biti lepo,ali ima jedna stavka važnija od lepote.Delo je za karakter i tog karaktera poimanje umetničko samo onda kada ga karakter razume i saoseća sa njim.To jeste uslov od najveće važnosti.Ukoliko saosećate,potrudite se da to delo bude u vašim očima najlepša kamelija u vrtu,odnosno da izvršava onu jednu I jedinu obavezu orijentisanu ka Vama-posmatraču-da bude lepo,kao što je dama tajanstvena ili je dan odan noći.Delo umetničko mora biti lepo Vama ukoliko ste ga već prihvatili,zdravo za gotovo uzeli kao takvo,Vi,blaženi posmatraču,i ni u kom drugom slučaju”.
Tako reče leptir,pokloni se,pa odleti.
Jovičić Sonja, učenica prvog razreda